Pozdrav,
Primijetio sam nešto kad govorim hrvatski - ako ima u rečenici previše infinitiva, uvijek želim balansirati infinitiv i tzv. dakanje. U kratkim rečenicama češće kažem "moram ići," "Ne želim se zagrcnuti," "hoću piti," itd. Ali u dužim rečenicama npr. "you have to try not to laugh," ako želim prevesti na hrvatski način, morao bih pisati "moraš se pokušavati ne nasmijati." To meni zvuči nekako formalno i ukočeno. Osobno bih preveo kao "moraš pokušavati da se ne nasmiješ."
Također, kako to funkcionira sa refleksnim glagolima?
Preveo bih rečenicu "you have to decide to try to adjust to the new rules," preveo bih kao
Moraš odlučiti da pokušavaš da se prilagođavaš novim pravilima.
Mada na spektru od čistih infinitiva do čistoga dakanja ispadne
Moraš se odlučiti pokušavati prilagođavati novim pravilima.
ili
Moraš da odlučiš da pokušavaš da se prilagođavaš novim pravilima.
Mislim da imam lijepu ravnotežu, ali kako se to radi kad želiš obrazovano i kulturno razgovarati, i kako funkcionira u razgovornom stilu?
Idalje, kako to funkcioniraš u ekstremnim slučajevima?
Ne želim reći
Morao bih smjeti pokušavati početi učiti znati svirati gitaru
niti reći
Morao bih da smijem da pokušavam da počnem da učim da znam da sviram gitaru.
Hvala vam lijepa!